Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Mirjana... Položaj žena na hrvatskom tržištu rada

Bez ekonomske neovisnosti žena nema ravnopravnog položaja žena i muškaraca u društvu. Ekonomski ovisna žena zakinuta je već u startu i osuđena na zatvorenost u sferi privatnosti. Hrvatsko tržište rada, međutim ne uvažava problem nejednakog položaja žena i ne poznaje suvremeni koncept rodno osviještene politike (gender mainstreaming). Priča o ravnopravnom položaju žena i muškaraca na tržištu rada u nekim sektorima nije čak ni priča. To je posebno izraženo u privatnom sektoru u kojem dominiraju vrijednosti suvremenog neoliberalizma, koji je prije svega uništio dignitet radnika i pogazio većinu stečenih radnička prava u državi, koja je idealistički tijekom 70 i 80-tih godina prošlog stoljeća razvijala sustav radničkog samoupravljanja. Stoga nije čudo da se teško naviknuti na nove uvjete na tržištu rada i da se radnice i radnici osjećaju bespomoćni, jer njihov glas najčešće gubi snagu i ostaje bez odgovora.
Proteklu, 2011. godinu obilježio je, između ostalog, simboličan kraj tekstilne industrije, koju su više od 80% činile žene i propadanje dviju tvornica na sjeveru i jugu Hrvatske, „Kamenskog“ u Zagrebu i „Uzora“ u Splitu. Tržište rada u Hrvatskoj se prestrukturira i priprema za nova, većinom servilna zanimanja. Ona su manje plaćena i namijenjena su uglavnom ženama. Odgovornost za pronalaženje posla prebacuje se isključivo na žene, pa se od njih očekuje da osnivaju mala i srednja poduzeća i pronalaze druge načine samozapošljavanja. Uostalom, to su preporuke i nove Strategija EU za jednakost žena i muškaraca 2010-2015 (Strategy for equality between women and men 2010-2015), ali i hrvatskih politika i strategija koje se bave tržištem rada. Međutim, u uvjetima gospodarske krize i zatvaranja brojnih malih i srednjih poduzeća, ovakve se preporuke čine bespredmetnim i nestvarnim.
Žene na tržištu rada u Hrvatskoj su neravnopravne, a mjere poticaja zapošljavanja tek su kozmetika koja ne rješava suštinsko pitanje njihove nezaposlenosti. Što više, doprinos postojećih mjera i postojećih politika, upitan je s obzirom na nezadovoljavajući, podređen položaj žena na hrvatskom tržištu rada.
Taj se položaj ne određuje samo većinskim udjelom žena u strukturi zaposlenih ili nezaposlenih. On je određen društvenim kontekstom, kojeg obilježavaju dominantni patrijarhalni odnosi i vrijednosti. Pokazatelje neravnopravnosti lako je pobrojati počevši od nejednake plaće za isti rad ili još izraženije, manje mirovine u odnosu na mirovine muškaraca, do korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, kojeg u 90% slučajeva koriste majke. Žene čine značajnu većinu na crnom tržištu, i potpisnice su većine ugovora na određeno vrijeme (preko 80%). To znači da su zakinute za niz prava i privilegija koje imaju radnici zaposleni temeljem ugovora na neodređeno vriejme. Obrazovni sustav je zastario, rodno stereotipiziran i neusklađen s potrebama na tržištu rada. Posljedice takvog sustava su profesionalna segregacija i podzastupljenost žena u tehničkim zanimanjima. Profesionalno napredovanje ograničeno je tzv. staklenim stropom. Tako, u tipično „ženskom“ učiteljskom zanimanju, većina ravnateljskih mjesta pripada muškarcima. Nadalje, žene potpisuju manje od 10% menadžerskih ugovora. U uvjetima kad u Parlamentu sjedi tek oko 20% žena, rasprava o uvođenju menadžerskih kvota zvuči nerealno.
Kad govorimo o problemu (ne)usklađenosti privatnog i profesionalnog života, najčešće se bavimo problemima žena. Tipičnoj obitelji u Hrvatskoj treba žena, majka i domaćica, odnosno kućanica. Od oca se još uvijek takva uloga ne traži i pred njega društvo postavlja druga očekivanja. On je onaj koji se percipira kao hranitelj obitelji. Zato je puno lakše dati otkaz ženama. Licemjerna je pretpostavka da se ženi i zajednici na taj način čini usluga, jer se može dodatno posvetiti svojoj ulozi majke i odgajateljice, odnosno skrbnice. Upravo, u uvjetima ekonomske krize i stanja na tržištu rada kakvo je u Hrvatskoj posljednjih desetljeća, žena je prisiljena tražiti dodatne izvore prihoda da bi prehranila obitelji. Najčešće ih nalazi na crnom tržištu. To pokazuju i iskustva jednogodišnjeg projekta „Žene na tržištu rada – problem ili prilika“, koji su „Domine“ provodile protekle godine. Kroz projekt su se nastojale ispitivati nove mogućnosti rješavanja problema nezaposlenosti i pružanja šanse na tržištu rada za teško zapošljive žene. To su žene koje dulje od godinu dana, zapravo dulje od 6 mjeseci traže posao, žene starije od 40, a u stvari, starije od 30 godina, žene bez završene škole, kojih također ima mnogo, žene pripadnice nacionalnih manjina, žene s invaliditetom, žrtve nasilja, te samohrane majke. Rad sa ženama kroz projekt potvrdio nam je da mnoge od njih imaju neki izvor prihoda, nužan za preživljavanje, što ukazuje na snagu i veličinu crnog tržišta. Osim toga, čitav niz načina ostvarivanja prihoda zapravo ostaje neregistriran. Često puta ni same korisnice ne prepoznaju sebe kao hraniteljice, odnosno, one koje donose novac u obitelj ili zajednicu (posjednice ili suposjednice apartmana, obiteljskih gospodarstava i sl).
Položaj žena na tržištu rada neće se izmijeniti bez gospodarskog razvoja i stvaranja povoljnih društvenih uvjeta za jednako napredovanje žena i muškaraca na području rada i ekonomije. Povoljni društveni uvjeti znače izmjenu kurikuluma i sustava obrazovanja, uvođenje jednosmjenske nastave i cjelodnevnog boravka, obavezne vrtiće za djecu od 3 godine, obvezni roditeljski dopust za majke i očeve, dovoljno kapaciteta u jaslicama i vrtićima, unaprjeđenje prometne infrastrukture, razvoj sustava socijalne i obiteljske podrške, povećanje udjela žena u tijelima političkog odlučivanja… a to nikako ne može biti odgovornost pojedinaca, odnosno samih žena.

Piše: Mirjana Kučer

 

print pdf mail